Nenad Mitrović, autor romana “Hromi vuk” – Intervju

Raznovrsnost književnog opusa, koji je tokom poslednje decenije nastao iz njegovog pera, Nenada Mitrovića svrstava u pisce za koje sa sigurnošću možemo da kažemo, da su oplemenili i obogatili književnu scenu Srbije. Iako inženjer po struci, na sreću čitalaca Nenad nije mogao da odoli svom osećajnom, umetničkom duhu, koji ga je naterao da se upusti u književne vode i da njima već nekoliko godina uspešno plovi.  Osim priča i pripovetki koje spadaju u žanr trilera, epske i naučne fantastike, Nenad na svom sajtu nenadmitrovic.rs piše recenzije knjiga, predstavlja autore i dotiče se raznih tema iz teorije književnosti. Na društvenoj mreži faceboook vodi veoma posećenu stranicu „Hladno oružje kroz vekove“.

Podstaknut uvek burnim prilikama na Helmu (Balkansko poluostrvo), Nenad objavljuje svoj prvi roman, kriminalistički triler „Dan nulti“, koji je do sada imao dva izdanja.

Potom, 2019-te godine, objavljuje drugi roman „Hromi Vuk“, koji za kratko vreme postaje pravi hit, veoma tražen od strane čitalaca. Uz veliku dozu skromnosti, za roman „Hromi vuk“ može da se kaže da predstavlja  jedinstveno delo novije srpske književnosti, jer je knjiga napisana arhaičnim stilom, koji nas, uz pomoć samo Nenadu svojstvene književne magije, vraća u mračno, tajanstveno vreme, koje je prethodilo prvom srpskom ustanku. U tim smutnim godinama sve je bilo moguće. Granica između onostranog i ovozemaljskog bila je tanja od prozirnog vela paučine. Nenad nas u knjizi na majstorski način vodi nitima te mreže, sa svetla u tamu, na putovanje između zastrašujućih svetova.

Hronike Helma: Kažu, da roman, nakon objavljivanja, počinje da živi svoj život nezavisno od pisca. Od prvog objavljivanja Dana nultog dele nas dve godine. Roman je do sada imao dva izdanja. Šta bi ste, gledano sa ove vremenske distance, mogli da kažete o Vašem prvencu?

Nenad Mitrović: O svom prvenčetu koji u mom umu i osećaju i dalje zauzima posebno mesto (kao što je pretpostavljam slučaj sa svim autorima i njihovim prvencima) mogu sa ove distance od par godina da kažem da je napisan sasvim iskreno i bez unapred smišljene želje za objavljivanjem. Zbog toga ima svoj naročiti šarm i vrednost, jer je neopterećen stilskim konvencijama i vrlo brzo i lako uvlači u radnju svojim naoko jednostavnim jezikom, uličnim žargonom policije, sitnih kriminalaca i krupnih mafijaša. Glavne pohvale koje sam dobio za roman DAN NULTI odnose se upravo na to, na snažnu dozu uverljivosti kojom isijavaju likovi, i brzo „usisavanje“ misli i mašte čitaoca u priču koja je sa svoje strana mračna, erotična i zavodljiva.

Sa druge strane, u proces prezentovanja ovog dela širem čitalačkom auditorijumu, što se najlakše može ostvariti zvaničnim objavljivanjem romana preko neke izdavačke kuće, ušao sam sasvim naivno i nepripremljeno. Tu pre svega mislim na činjenicu da u Srbiji ništa nije lako i jednostavno, pa tako nije ni objavljivanje jedne knjige. Takođe nije ni jeftino, a u suštini ni isplativo, ali o tome ćemo kasnije.

Ja sam prirodno i intuitivno smatrao da je dovoljno napisati KVALITETAN ROMAN, da bi se on, u kakvom takvom obliku, objavio pod okriljem neke izdavačke kuće u Srbiji, kojih nominalno ima na stotine. Nisam mogao da budem dalje od istine u ovom pogledu 🙂 a mislim da se sa ovim problemom, saradnje i pristupa do izdavača susreću bukvalno svi pisci u Srbiji.

Izdavačkim poslom u Srbiji se, sa izuzetkom tek malog broja najpoznatijih izdavačkih kuća, bavi gomila diletanata i oportunista, a jedinu zaradu od prodaja knjiga imaju starlete i druge javne ličnosti koje su iznenada otkrile i svoj „spisateljski dar“ 🙂

Zbog svega ovoga ne mogu da kažem da sam sasvim zadovoljan time u kojoj je meri moj prvi roman uspeo da stigne do čitalaca. Prvo izdanje romana objavljeno je za lokalnu izdavačku kuću iz manjeg grada gde živim i radim (Bor, ist. Srbija) pa je samim tim ovo izdanje bilo osuđeno na veoma uzak krug čitalaca.

Drugo izdanje romana pojavilo se pod etiketom izdavačke kuće iz Beograda, Argus Books and Magazines, što je nominalno proširilo opseg ljudi do kojeg je moje pisanje moglo da dopre. U praksi, međutim, to se nije realizovalo, ponajviše zbog nesrećnog spleta okolnosti (vlasnik izdavačke kuće preminuo je par dana pre izlaska moje knjige iz štampe, pa tako nisam ni uspeo da dobijem pun tiraž niti bilo koji vid promocije i pomoći od izdavača).

Na kraju, mogu samo da kažem da DAN NULTI i dalje čeka svoje čitaoce i ja ću se verovatno u nekom trenutku svoje karijere i života usuditi na objavljivanje još nekog izdanja ovog romana, jer smatram da svojim kvalitetom to zaslužuje.

Hronike Helma: Ove godine ste objavili roman „Hromi vuk“, koji je kod čitalaca naišao na izuzetno dobar prijem. Napisali ste ga neobičnim, arhaičnim stilom, koji ga čini jedinstvenim među književnim delima. Da li je bilo bojazni kako će čitaoci prihvatiti knjigu, imajući u vidu stil koji ste koristili?

Nenad Mitrović: Da, 2019.godine objavljen je moj drugi roman, ovog puta pod izdavačkom kućom Nova Poetika iz Beograda. Ovom prilikom sam se iz žanra čistog trilera (kakav je bio u romanu DAN NULTI) prebacio u istorijske i fantastične vode, što mi je prilično „leglo“ i prijalo, jer i sam dosta čitam takvu literaturu, a i samo pisanje u ovim žanrovima je, barem meni, dosta opuštenije i zabavnije.

Roman je napisan unekoliko arhaičnim jezikom, kojim sam pre svega hteo da dočaram što uverljivije život i ljude toga doba. Pričamo dakle o periodu s početka 19. Veka, što možda i nije vremenski toliko udaljen period, ali jeste tradicijski, vrednosno i kulturološki, jer je Srbija (odnosno razjedinjene srpske zemlje i sandžaci) bila suštinski i dalje u Srednjem veku, tavoreći u kulturnom i jezičkom pogledu (između ostalog) pod represijom Turaka Osmanlija.

Smatram da je ovako odabran stil i jezik napisanog uneo potrebnu dozu originalnosti i kvaliteta, a od čitalaca dobijam potvrdu da ni najmanje nije „ometao“ ili otežavao samo čitanje i uživanje u delu, štaviše, da je uživanje bilo veće i snažnije. Zbog ovoga sam prilično srećan svojim odabirom jezika i stila koji se pokazao kao pun pogodak.

Hronike Helma: Mistika i onostrano, mitologija, kriminalna dela, glavni akteri i vreme u kome se radnja dešava, elementi su koji čine Hromog vuka. Otkud ideja za roman? Otkud ideja da navedene elemente prožmete jedno sa drugim i da ih, predstavljajući ih kao celinu, učinite posebnim?

Nenad Mitrović:  Ideja je sa jedne strane došla spontano, razvojem, širenjem i usložnjavanjem ideje za jednu manju pripovetku, a sa druge strane ideja se stvorila kao proizvod dugogodišnjeg razmišljanja i kontempliranja na teme koje sam roman obrađuje. Konkretno, tu ponajviše mislim na temu slovenske mitologije, preciznije temu folkloristike. Folkloristika u delima srpskih pisaca veoma je živa i aktuelna i ona jeste glavni uzor za nastajanje mog „Hromog vuka“. Gotsko-romantičarske pripovetke slovenske književnosti 19. veka, kakva su dela Milovana Glišića ili Rusa Nikolaja Gogolja, kao izvor uzimaju uglavnom usmenu tradiciju naroda odnosno prostog seljaštva, koji je sa kolena na koleno prenosio zanimljive priče, bajke, basne i pouke, koje su imale za cilj koliko da pouče toliko i da uplaše odnosno začude svoje slušaoce. I vama su poznata njihova dela, jer, čak i da niste čitali pripovetke, sigurno ste gledali ili barem čuli za filmove Leptirica i Sveto mesto.

Želeo sam da stvorim priču punu jeze i misterije koja se dešava u unutrašnjosti Srbije u vreme kada luč prosvetiteljstva još uvek nije stigao u naše krajeve. Sa folkloristikom, odnosno predačkom paganskom religijom Srba i složenim odnosom pravoslavlja prema religiji Slovena, međutim, pored beletristike bavi se i čitava grana stručne istorijske i etnološke građe, čiji je veoma značajan predstavnik akademik Veselin Čajkanović. Ovaj srpski akademik i njegova pisana dela takođe su bili velika inspiracija za pisanje mog “Hromog vuka”.

Hronike Helma: Utisci o Hromom vuku kod čitalaca su još uvek sveži i svi su pozitivni. Kojim bi ste rečima Vi, kao autor, opisali roman?

Nenad Mitrović: Roman se najjednostavnije može opisati kao istorijski triler sa elementima fantastike. Meni je međutim draža jedna druga definicija, koja je bliža suštini – Hromi vuk je roman izmaštane alternativne istorije Srbije, gde je dinamična triler radnja uklopljena sa epsko-fantastičnim elementima preuzetih iz slovenske mitologije.

Postoje tri veoma značajna aspekta romana Hromi vuk:

(1) ISTORIJSKI, kroz ovaj aspekt sam pokušao da istorijski što uverljivije predstavim prilike i neprilike koje vladaju u srpskim sandžacima i nahijama pred izbijanje Prvog srpskog ustanka, kao i da kroz  narodne običaje, kulturu i tradiciju opišem težak život srpskog naroda pod Turcima.

(2) KRIMI-TRILER aspekt, koji delimično definiše žanr romana, a kojim sam pokušao čitaocima da predstavim što dinamičniju radnju koja tera na razmišljanje i podiže nivo uzbuđenja i adrenalina tokom čitanja;

(3) NATPRIRODNI, FANTASTIČNI, odnosno mitološki ili folklorni aspekt romana, jer se radnja delimično bavi i nadnaravnim pojavama, dešavanjima i bićima iz slovenske mitologije, a sve izraženo kroz duboko ukorenjenu pagansku dušu Srba, koju hrišćanstvo nije moglo suštinski da promeni i preobrati.

Hronike Helma: „Gospodari Nava“ je podnaslov Vašeg romana „Hromi vuk“. Šta su „Gospodari Nava“? Nagoveštaj, da čitaoci očekuju serijal knjiga, ili…?

Nenad Mitrović: Tako je, Hromi vuk će, sva je prilika, biti tek početak jednog serijala romana, koji će se baviti uzbudljivim događajima monaha Bogdana – teologa i istraživača natprirodnih pojava, pred sam početak Prvog srpskog ustanka i kroz dramatična dešavanja i bitke u toku Prvog srpskog ustanka.

Dakle, očekuje nas jedno dugo i nadam se pre svega zanimljivo putovanje na koje nas vodi glavni lik ovog romana, a koje će se nastaviti u romanima koji slede. Ideja za nastavak romana Hromi vuk javila se u onom istom trenutku kada sam počeo da pišem prve redove i stranice. Kao što sam već rekao, Hromi vuk je napisan razvojem ideje za pripovetku, koja je već idejno imala svoje nastavke. Tako će i roman imati svoje nastavke koji će dodatno obrađivati motive i elemente iz slovenske mitologije, predačke religije Srba i srpske folkloristike. Mogu ovde da najavim premijerno, da će nastavak Hromog vuka najverovatnije nositi naziv „Čuvari“ i da će se radnja prebaciti na područje tadašnje velike ravnice odnosno današnje Vojvodine, i mesto života i vladanja srpskog knjaza Janka Katića.

Sam nadnaslov romana, „Gospodari Nava“ odnosi se na jedan veoma zanimljiv i mističan element i aspekt slovenskog mita. To je konkretno onaj o postojanju tri odvojena sveta, tri carstva. Prvi  od njih, a ljudskom umu i poimanju najpribližniji je svet Jav, ovostrani materijalni svet, koji možemo da doživimo sopstvenim čulima. Odatle je naravno u našem jeziku i ostala reč java, za nešto stvarno, suprotno snu i mašti. Drugi svet, po redu, a paralelno postojeći sa prvim jeste carstvo duhova, heroja, predaka i bogova. Njegovo ime je Nav. Upravo zato moj roman i nosi nadnaslov Gospodari Nava, jer će u široj priči upravo biti naglasak na entitetima koji vladaju tim onostranim carstvom, odnosno na slovenskim božanstvima i nižim duhovima. Treći svet je možda idejno i najzanimljiviji, a najteži čoveku za neko intuitivno shvatanje. To je nematerijalni svet ideja, koji se zove Prav, odnosno Pravda, svet koji propisuje i donosi zakone po kojima se moraju vladati svi, i ljudi i bogovi i besovi, odnosno demoni.

Hronike Helma: Osim knjiga, pišete priče. Na internetu se povremeno mogu videti odlomci iz Grotla. Šta je Grotlo?

Nenad Mitrović: Grotlo je moj sledeći veliki „projekat“ 🙂 da iskoristimo taj termin iz sveta estradnih zvezda 🙂 U pitanju je, dakle, po formi gledano još jedan roman, a po žanru i ovoga puta totalno drugačiji od svega što sam do sada pisao i objavljivao. Grotlo će biti roman SF postapokaliptičnog žanra, jedna mešavina čiste akcije, trilera, naučne fantastike i „noir“ fantasija. Radnja će se baviti životom preživelih članova jedne izolovane zajednice ljudi na uništenoj planeti, i to na području današnjeg grada Bora i njegovog mega-fabričkog kompleksa Rudnika bakra.

Iz ovog kraćeg opisa je dakle već sasvim jasno odakle mi je potekla inspiracija, jel tako 🙂 s’ obzirom da živim i radim u Boru, i to baš u RTB-u Bor (sada pod vlasništvom kineskog Zijina), nije teško da se zaključi da su svi oni prizori, koje svakoga dana gledam na svom poslu inženjera, direktno i nedvosmisleno uticali na to o čemu želim da pišem. 

A šta je zapravo to? Šta će biti tema Grotla? To će pre svega biti jedna teška i mračna priča o uništenju prirode kojoj smo svi svedoci, o velikom zagađenju vazduha i tla, kao i o svim onim ekološkim problemima sa kojima se suočavaju građani grada Bora, ali i ostatka istočne Srbije. Osim strašnog i jezivog problema koji moji sugrađani imaju sa dimom i zagađenim vazduhom, koji potiče iz fabričkih postrojenja gigantskog rudnika koji se nalazi tik uz sami grad, tu su i brojni problemi i bitke koje vode na primer stanovnici Stare planine u pokušajima da zaštite i očuvaju svoje reke i izvore pijaćih voda. Prosto je neverovatno koliko je ova država gluva i slepa za vapaje ljudi kojima se oduzima osnovno pravo na čistu i zdravu životnu i radnu sredinu, i to je upravo ono što želim da brutalno opišem i naglasim u svom budućem romanu.

Hronike Helma: Da li čitaoci mogu da očekuju, da će u dogledno vreme Grotlo dobiti štampani oblik?

Nenad Mitrović: Apsolutno. Mislim, posle silnog truda i vremena koji sam uložio u njegovo pisanje, a za koje sa velikim ponosom mogu da kažem da je pri samom kraju, bila bi velika šteta i grehota da se ne pojavi pred čitaocima. Osim toga, tema je sasvim aktuelna i mislim da je pravo vreme da se jedan kritički „ekološki“ triler pojavi sada, kada smo svedoci dramatičnog uništenja prirodnih bogatstava koje se dešava po čitavoj Srbiji.

I pored toga, ovog puta ću u izdavanje novog romana krenuti sasvim polako i postepeno, poštujući nužni redosled i dajući vremena sebi i svojim saradnicima, da svi detalji i elementi legnu na svoje mesto. Dakle, plan mi je da roman prođe kroz ruke i glave nekoliko beta čitaoca, zatim da detaljno uradim lekturu i korekturu, da bih onda predao roman za pisanje bar dve reprezentativne i respektivne recenzije, po mogućstvu napisane od strane nekog ko je stručan u žanru SF-a. Onda i tek onda, poslaću rukopis izdavačima sa predlogom za saradnju. Tako da će taj proces sigurno potrajati, ali nadam se da ću 2020. imati objavljen još jedan roman u nizu.

Hronike Helma: Vašu književnu svestranost potvrđuje „Hladno oružje kroz vekove“, izuzetno posećena stranica na facebook-u…

Nenad Mitrović: Da, to je jedna veoma neobična i zanimljiva priča i hobi kojim se bavim, a koji u svoje prvo vreme nije imao nikakvo veze sa pisanjem beletristike, odnosno romana, čime sam počeo da se bavim nešto kasnije. Sa stranicom Hladno oružje kroz vekove i istoimenim sajtom započeo sam još 2014. godine, i to sasvim neobavezno i sporadično, da bi danas to bila veoma posećena stranica (imam par hiljada veoma vernih i aktivnih čitalaca, što je za mene, autora stranice, došlo kao pravo iznenađenje!).

U pitanju je jedna istorijska tematika, dosta vezana sa opštom istorijom naroda i civilizacija na svim kontinentima, počevši od praistorije pa sve do početaka Modernog doba. Kroz glavne kulture, civilizacije i narode sveta koji su se javljali kroz istoriju ja opisujem njihov tehnološki nivo razvoja u oblasti oružja, vojne taktike, organizacije i tehnologije, stvarajući jedan vremenski kontinuum razvoja oružja u dugom vremenskom rasponu.

Istorija starih naroda mi je oduvek bila zanimljiva tema za istraživanje, a kada tome pridodate i istraživanje hladnog oružja, po brojnim svojim kategorijama, tipovima i istorijskim konkretnim primercima, dopunjeno sa opisom velikih bitaka, vojski i vojskovođa, dobijate jednu zaista zanimljivu celinu koja privlači sve više čitalaca.

Kako mi održavanje ove stranice danas pomaže u pisanju romana? Tako što kroz upoznavanje sa istorijom starih naroda i njihovog naoružanja dobijam puno novih ideja za pisanje, i što se kroz istoriju uvek provlače i neke mitološke teme i motivi. Tako, na primer, u mitologiji praktično svih naroda sveta imate bogove koji koriste razna oružja. Mitološka oružja jesu neka od tema koje opisujem i u okviru stranice Hladno oružje kroz vekove, ali i u svojim delima koja imaju fantastični odnosno mitološki element.

Hronike Helma: Ako bi ste ceo vaš književni opus zamislili kao živu osobu, koja bi to istorijska ličnost bila?

Nenad Mitrović: Hmm, ovo je jedno od neobičnijih i zanimljivijih pitanja koje mi je dosad postavljeno. Za neki bolji i precizniji odgovor morao bih malo više da promislim 🙂 ali ovako na brzinu mogao bih da se setim jedne ličnosti iz daleke istorije starogrčkih polisa, koju spominjem i u romanu Grotlo.  Njegovo ime je Alkibijad. Taj grčki državnik, ali i ratnik i vojskovođa, imao je veoma buran život, a na kraju je doživeo i dramatičnu smrt. Njega istorija još uvek ne ume (verovatno nikada i neće) da definiše kao potpunog negativca ili kao potpunog heroja. To je vojskovođa koji je u više navrata izdao svoje saborce i prelazio na stranu protivnika (u pitanju su ratovi između Atine i Sparte, nekoliko vekova pre Hrista) da bi ga narod i drugi plemići uvek pozivali nazad i tražili od njega da im ponovo bude vođa. Dakle, njega su krasile neke izrazite zapovedničke osobine i lična harizma, kao što su i izrazite osobine umne i telesne razvijenosti.  Njegov život može da se rezimira jednom značajnom istorijskom i univerzalnom životnom poukom koju iznosim u romanu Grotlo:

„Ponekad pravi heroj postaje najveći zločinac. Ponekad pravi zločinac postaje najveći heroj. Sve to zaviseći od ljudi koji njegova dela procenjuju i prosuđuju.“

Hronike Helma: Pisanje romana i priča, vođenje stranice na facebook-u, upravljanje sajtom nenad mitrović.rs, promocije… Uz to, tu si i svakodnevne obaveze. Kako postižete toliku svestranost?

Nenad Mitrović: Veoma teško 🙂 i dugoročno posmatrano neodrživo 🙂 Zato će i meni lično jedan od ciljeva u narednom periodu biti da malo bolje i promišljenije odredim svoje prioritete i da se fokusiram na ono najbitnije u životu. To će svakako biti porodica i posao koji me hlebom hrani, ali mislim da će pored toga biti mesta i dalje za pisanje po jednog romana godišnje. Da li će u tom i dalje veoma ambicioznom i suštinski nerealnom 🙂 planu da ispašta možda stranica Hladno oružje, videćemo 🙂

Hronike Helma: Šta čitaocima možete reći o budućim namerama, vezanim za Vaše stvaralaštvo?

Nenad Mitrović: Dosta toga smo već rekli, ono što je definitivno sledeće na redu za objavljivanje jeste SF roman Grotlo, a zatim verovatno i nastavak Hromog vuka, odnosno Gospodara Nava. Nakon toga već nisam sasvim siguran, moguće da će neka nova ideja da me odvuče u ko zna koje vode i žanrove… Želja mi je jednog dana da napišem, tj. dovršim roman koji prethodi radnji u Danu nultom, jer je to ideja koju već imam započetu, ali zahteva punu posvećenost i koncentraciju koju trenutno ne mogu sebi da priuštim.

Hronike Helma:  Vaša preporuka za čitanje?

Nenad Mitrović: Preporuka je mnogo, ima toliko hiljada i hiljada dobrih i zanimljivih knjiga, neke od njih sam već opisao i kritički obradio u svojim recenzijama, koje manje više redovno predstavljam na stranici i sajtu… ovako iz glave, ono što sam u zadnje vreme čitao, a da je ostavilo baš snažan utisak, jeste SF roman „Deca vremena“ od Adrijana Čajkovskog, sad već klasični „Nekronomikon“ od Lavkrafta, „Nož“ od Nezbea, „Moja mračna mesta“ od Džejmsa Elroja, „Vukodav“ od Marije Semjonove… ja se ovom prilikom ograničavam na žanrove fantastike, horora i trilera, jer to najviše lično čitam, ali upadne sa strane i poneko delo klasike i savremenog urbanog romana….

Naravno, ne smemo zaboraviti ni domaće autore, sada već čitavu plejadu novih pisaca koji se javljaju u žanru fantastike. Siguran sam da i među njima ima sjajnih pisaca. Ja lično ne uspevam još uvek da postignem da pročitam sve to novije što izlazi na domaćoj sceni, ali čim steknem bolji uvid i mišljenje, obnarodovaću to putem društvenih mreža, kao i uvek 🙂

Hronike Helma: Kakav savet možete da date neobjavljivanim autorima?

Nenad Mitrović: Pišite što više. Tek iz kvantiteta može da se rodi kvalitet. Pišite što više i što češće tražite mišljenje čitalaca.

Nemojte nikada da poželite da zaradite ili ostvarite bilo kakvu korist od pisanja. To je pogrešna motivacija za pisanje. Ako vam je to motiv… bolje odustanite na vreme. Pišite samo iz ljubavi prema pisanju. Jedino tako nećete biti razočarani.

Ne opterećujte se time da svoje delo objavite po svaku cenu. Nije sve vredno štampanja i objavljivanja, koliko god da ste vi u datom trenutku emotivno vezani za nešto vaše napisano. Sa druge strane, nije ni svaka publika vredna toga da iznosite vaše remek delo, čak i ako ga imate.

Koncentrišite se vremenom više na kvalitet, ne na kvantitet. Ovo važi tek kad se u dovoljnoj meri izgradite kao pisac, ako nađete svoj stil, formu, žanr.

Potrudite se da uvek date nešto novo i originalno. Bolje jedna originalna rečenica neko čitav roman zasnovan na ponavljanjima viđenog i pročitanog.

Težite istini i emocijama.  Delo mora biti „istinito“ da bi bilo vredno čitanja. „Istinitost“ je možda pojam koji se teško definiše i primenjuje, ali odnosi se na to da svet i likovi koje stvarate budu uverljivi i napravljeni po uzoru na stvarni svet i ljude koje postoje. Čak i fantastika mora biti istinita, čak i ako nije „realna“. Ako ljudi pročitaju dijalog između dva lika u vašoj knjizi i pomisle kako to zvuči baš onako kako to ljudi u stvarnom životu izgovaraju, onda ste potrefili suštinu. Ako sve to zvuči izveštačeno i namešteno samo da služi u svrhe radnje romana, onda ste se udaljili od suštine književnosti.

Tek onda se okrenite emocijama. Jedno napisano delo mora da se bavi osećanjima ljudi, kao što mora i da emocije izaziva kod čitalaca. Što su snažnije izazvane emocije to je napisano delo kvalitetnije. Ako na to dodate i visok stepen istinitosti, onda ste dobili zaista vrednu knjigu koja će se dugo pamtiti i čitati.

Kroz pisana dela što dublje i temeljnije razvijajte likove. Likovi nose radnju. Samo zanimljivim i temeljno osmišljenim likovima mogu da se „dese“ zanimljivi događaji. Sa zanimljivim likovima mogu da se poistovete čitaoci. Radnja romana mora da se desi tek kao posledica izbora koje donose (zanimljivi) likovi.

U jednom zaokruženom delu morate obraditi preobražaj likova. Lik koji započne vašu priču ne sme biti isti kada je završava. Ako lik ostane isti onda je vaša priča suštinski nezanimljiva i nebitna. Tek kroz preobražaj dolazi do stvaranja kvaliteta. Što uverljivije i istinitije prikažete preobražaj nekog lika, a pritom izazovete snažne emocije kod čitalaca, to ste napisali bolje delo.

Hronike Helma: Gospodine Mitroviću, bilo je zadovoljstvo razgovarati sa Vama. Nadam se, da ćemo u budućnosti imati još prilika, jer ne sumnjam da Vas u daljem radu čeka još veći uspeh.

Nenad Mitrović:  Hvala puno na ovoj prilici da predstavim svoj kreativni rad. U ovom nadasve zanimljivom ali i napornom poslu smo zajedno, pa se nadam da će i tvoje pisanje, tvoji romani, sadašnji i budući, takođe pronaći put do uspeha i čitalaca, kao što i ja tražim i dalje svoj put 🙂

Ovde je, međutim, bitno da se shvati da pravi uspeh u ovom „poslu“ nije kratkoročni trenutak slave i popularnosti. Vreme daje pravi sud kvaliteta i ono je jedino merilo za procenu da li je nečija književnost relevantna ili ne. Još puno godina nas deli od trenutka, kada možemo da se pohvalimo time, da ono što smo napisali danas, uopšte može biti bitno i značajno za vreme koje sledi. Ja sam, sa druge strane, okoreli i nepopravljivi idealista, i smatram da kvalitet, vremenom, uvek pronađe svoj put, i da će ovo doba starleta, estradnih zvezda i fejsbuk spisateljica jednom proći i da će se čitaoci ponovo okrenuti ozbiljnim temama i ozbiljnim autorima. Da li će i nas nekad smatrati takvim, ostaje da se vidi 🙂

dragan

dragan

Ostavi komentar