Srđan Beljin, autor trilogije “Oruđe bogova” – Intervju

Srđan Beljin, autor trilogije Oruđe bogova

Imajući u vidu da je žanr fantastike u velikom uzletu širom planete i da su fanovi spomenutog žanra svakim danom sve brojniji, za Srđana Beljina se može reći da jaše na vetrovima nadolazeće oluje, da trči uz zvuke gromova, da pleše među munjama, ne bi li rastrgnuo svet ili, barem, ovaj naš prostor, da bi na njemu napravio mesta za dinamični žanr D&D fantastike.

Kao rezultat Srđanovog zalaganja da D&d zaživi kod nas, iz njegovog pera nastala je trilogija „Oruđe bogova“, prvo delo D&D fantastike u Srbiji, koju čine knjige „Buđenje drevne magije“, „Čuvari Kapija“ i „Povratak hadramiela“. Nošen krilima sopstvene kreativnosti, Srđan je trilogiju oplemenio dodatnim elementima slovenske i antičke mitologije. Po stilu pisanja nalik na Tolkina, Rotfusa, Skota Linča i Terija Pračeta, a ipak sa jednom novom, originalnom pričom, trilogija „Oruđe Bogova“ vodi nas u Kliviju, u svet magije, čarobnjaka, mitskih heroja i nemani iz najgorih noćnih mora

Trilogija Oruđe bogova

Hronike Helma: Pre nego što pređemo na razgovor o Vašim knjigama, možete li čitaocima objasniti šta je to D&D fantastika, odakle potiče, kakva joj je perspektiva i koliko je do sada zaživela na našem prostoru?

Srđan Beljin: Prvo i pre svega, zahvaljujem se što ste me pozvali na ovaj intervju, čast mi je isto koliko i zadovoljstvo.

D&D Fantastika? Hmm, zanimljivo pitanje i to odmah na početku… Nisam siguran da bih mogao da ovo uvrstim kao pod-žanr, jer je D&D odavno inspiracija mnogim piscima epske fantastike, počevši od Džordža Martina, Stivena Eriksona i Roberta Džordana, pa sve do nekih mlađih pisaca poput Patrika Rotfusa i Pitera V. Breta. Ali, hajde da pokušam da objasnim uticaj na žanr i da malo čitaoce upoznam sa poreklom i samom igrom „Lagumi i zmajevi“, kako to mi ovde zovemo…

Elem, recept za D&D je u suštini prost: u jednu veliku posudu staviš mitove i legende svih naroda i dobro promešaš, zatim sve to začiniš ličnom kreativnošću i potom ostaviš da se stegne unutar kalupa pravila (strogih, a opet fleksibilnih) i poslužiš glumcima koji igraju uloge u interaktivnom pozorišnom komadu scenariste, koji je u ovom slučaju DM – Dungeon master, iliti osoba koja stvara priču.

DM zamišlja čitav svet koji okružuje likove kojima upravljaju igrači, priprema, tj. izmišlja avanture kroz koje će oni proći i predstavlja sva njihova čula, upravlja i govori u ime likova sa kojima se igrači susreću i opisuje igračima sve što se dešava u igri.

Igru su, davne 1974. godine.  Objavili Gari Gajgaks i Dejv Arneson, a vremenom je prerasla iz igre na tabli do nečega što je nama poznato kao moderan RPG – Role playing game.

Što se perspektive tiče mislim da je svetla, jer je iz underground-a prešla i mainstream zahvaljujući ekranizaciji Tolkinovih i Martinovih dela, pre svega, a zatim i video igricama koje su bazirane na RPG sistemima. Od starijih to su: Baldur’s gate, Planescape torment, Knight’s of the old Republic, do novijih poput: The Witcher, Oblivion, Skyrim, Dragon age i drugih…).

Hronike Helma: D&D… zabava, koja istovremeno oplemenjuje. U mnogim zemljama postoje udruženja i klubovi, koji okupljaju ljubitelje igre i tematike. Postoje li kod nas takva udruženja?

Srđan Beljin: D&D je jedna od najboljih stvari koje su mi se desile u životu i to kažem bez preterivanja. Počeo sam da igram pre nekih dvadesetak godina kao vrlo mlad i upravo me je igra naučila mnogim stvarima i u velikoj meri odredila kurs mog života. Naučila me je kako da se nosim sa stresnim situacijama i kako da dođem do željenog cilja, i to sve kroz uloge likova koje sam igrao. Imao sam sreću da se nađem u ekipi momaka koji su dosta stariji od mene i mi smo, kroz igru, jedni drugima prenosili životno iskustvo. Testirali smo granice, zajedno rasli i učili, proživljavali nebrojeno mnogo situacija koje sam kasnije u životu prepoznao i iskoristio kroz stečena znanja.

Kod nas, na žalost, D&D se vrlo malo igra. Postoje klubovi, ali se mogu izbrojati na prste jedne ruke i ima ih samo u većim gradovima (ja znam za dva kluba u Beogradu, jedan u Novom Sadu, Pančevu i Nišu). Razlog, verujem,  leži u neobaveštenosti i nemogućnosti da se sastavi ekipa voljna da zagreje stolicu i nauči pravila, koja su ispisana u knjizi od nekoliko stotina stranica, a to je samo knjiga sa osnovnim pravilima (Players Handbook). Kasnije, kada se to savlada, postoje i druge knjige koje šire vidike i čine igru sve više i više zanimljivijom.

Zamislite samo kada DM priprema avanturu na moru… Sećam se da je svaka avantura u nepoznatom okruženju iziskivala naučno-istraživački rad sa moje strane. Kako da povedem družinu jedrenjakom na otvoreno more, ako ne znam ništa o srednjevekovnim brodovima i plovidbi u to vreme? Ili kakve opasnosti leže u putovanju pustinjom ili kroz zemlje okovane snegom i ledom? Sve je to zahtevalo da sednem, zagrejem stolicu i pročitam što više o tome, kako bi njihovo, a i moje iskustvo bilo što verodostojnije.

Hronike Helma: Vaša želja da ljudima oplemenite život D&D fantastikom je razumljiva. Ipak, otkud ideja za pisanjem trilogije?

Srđan Beljin: U principu, ovo je skraćeno izdanje onoga što je planirano i što je napisano u radnoj verziji. Projekat „Oruđe bogova“ je nastao kao tetralogija, ali sam neke stvari prosto morao da skratim ili u potpunosti izbacim, jer sam imao osećaj da ću se previše rasplinuti i da bi glavni tok priče skrenuo sa kursa. Drugi deo, Čuvari Kapija, je sastavljen iz dve knjige, u kojima se nije pronašlo mesta za avanturu koja se odigrala na Divljini i Laurasiji (to jednog dana možda bude knjiga za sebe, ali videćemo…). Takođe, čitava priča oko Inferius Diabolika je dobrano skraćena (u radnoj verziji to je zasebna knjiga od nekoliko stotina strana).

Buđenje drevne magije, prvi deo trilogije oruđe bogova

Hronike Helma: Čitaoci mogu na nekoliko portala da pročitaju sinopsis i recenzije. Šta im Vi, kao autor, možete reći o Oruđu bogova?

Srđan Beljin: Oruđe bogova u sebi sadrži mnogo više elemenata od onoga što se inače očekuje u jednoj epic-fantasy priči. O religiji i politici sam pisao bez zadrške i protagonisti u više navrata jasno iznose svoj stav i pričaju o iskustvima koja su imali sa određenim predstavnicima pomenutih institucija. Kao treća sila tu se upliće i magija, odnosno Arkanski vrh iliti Visoki toranj magije, koji je institucija za sebe i koji ima sopstveno viđenje kako treba da se organizuje društvo na globalnom nivou. I, naposletku, šaka heroja (ili bolje reći anti-heroja) koji pokušavaju da pronađu svoje mesto i spasu što se spasiti može…

Čuvari kapija, drugi deo trilogije oruđe bogova

Hronike Helma: Očigledno je, da postoji zavidan broj čitalaca, koji su rado dočekali Vašu trilogiju. Nakon objavljivanja prvog dela trilogije, koji nosi naziv„Buđenje drevne magije“, knjiga je za dve nedelje zauzela prvo mesto po popularnosti na sajtu Korisna Knjiga…

Srđan Beljin: Moram priznati da sam i sam bio prijatno iznenađen kako su čitaoci, i to za vrlo kratko vreme, prihvatili knjigu i dali mi preko potrebnu podršku. Postoje trenuci, a to mislim da je iskusio svaki pisac, kada jednostavno sediš ispred računara, a slova nikako da krenu da popunjavaju belinu Word dokumenta. Kada sam ušao u projekat i oživeo prvi deo Oruđa bogova – Buđenje drevne magije, nesvesno sam se obavezao, jer su se pojavili ljudi koji su sa nestrpljenjem očekivali svaki nastavak. Osetio sam veliku obavezu da ih ne razočaram, prvo sebe, a onda i njih. Ali, pre svih, tu je moja porodica za koju činim sve što činim. Sama ideja da napišem knjigu je prvenstveno nastala iz želje da je jednog dana moj sin pročita i sam postane zaljubljenik u fantaziju i, ko zna, možda moj budući saigrač za D&D… nikad se ne zna…

Povratak hadramiela, treći deo trilogije oruđe bogova

Hronike Helma: „Likovi su toliko dobro opisani i okarakterisani, da sam kroz ceo roman imao osećaj da mi patuljak dise za vratom. Preporučujem knjigu svima koji vole i koji igraju FRP. Za njih će ovo biti posebna poslastica.“ To je komentar jednog od vaših čitalaca. I, zaista, likovi u Vašim knjigama pripadaju mnogim rasama i klasama: Ljudi, patuljci, vilenjaci, čarobnjaci… Imajući u vidu toliku raznolikost, da li je neko od njih bio jogunastiji od ostalih dok ste ih stvarali?

Srđan Beljin: Svaki pisac ima svog favorita, a to je najčešće lik sa kojim se poistovećuje, neko koga je napravio po uzoru na sebe. Ja bih se mogao poistovetiti sa svakim i ni sa jednim od protagonista. Znam, čudan odgovor, ali je zaista tako. U svakom od njih se nalaze dve ličnosti: prva je ona koja se stvorila za vreme igranja, a druga je ona koju sam mu udahnuo kada sam ga izvukao iz igre i preneo u roman. Svi su oni doživeli određenu dozu transformacije, jer je igra bila kostur, a pravo oživljavanje se dogodilo u prozi.

Hronike Helma: U Oruđu bogova prisutni su motivi iz slovenske i antičke mitologije. Otkud ideja za spajanje D&D-a sa navedenim mitologijama?

Srđan Beljin: D&D upravo predstavlja spoj onog najboljeg iz većine mitova. Svaka priča, koja je kasnije prerasla u mit ili legendu, nekada davno se prenosila usmenim putem, kada običan svet, uglavnom, nije bio pismen, i kroz taj proces priča se menjala… Neko bi nešto zaboravio, promenio ili prosto dodao nešto svoje. Na taj način, mitovi i legende su postali deo nečeg kolektivnog. Postali su oličenje jednog podneblja i naroda koji je tu živeo i kroz mitologiju se o tom narodu može mnogo toga saznati: kako su živeli, kakvi su im bili običaji, koje su bogove poštovali, čega su se plašili i šta su voleli.

Moja fascinacija mitologijom datira od kada znam za sebe. Prvo sam čitao antičku mitologiju napisanu u avanturističkom duhu, koja je bila prilagođena deci mog uzrasta, a kasnije sam se okrenuo stručnoj literaturi i nekim ozbiljnim piscima, poput Džozefa Kembela i Roberta Grevsa.

Klivija je nastala spajanjem više različitih mitologija sa jedne, i mitova i legendi koje sam stvarao više od jedne decenije, sa druge strane.

Hronike Helma: Ilustracije na koricama knjiga, koje čine trilogiju, plene kvalitetom i izražajnošću…

Srđan Beljin: Hvala, drago mi je da Vam se sviđaju. Prvi deo je zasluga Ivane Flegar, koja radi kao dizajner za Esotheriu. U drugom delu sam dobio mogućnost da dam ideju i u saradnji sa dizajnerom osmislili smo konceptualno rešenje. Sa ponosom mogu reći da je rešenje za treći deo trilogije u potpunosti moja ideja, koju je naravno dizajner sproveo u delo.

Hronike Helma: Ako bi trilogiju „Oruđe Bogova“ zamislili kao živu osobu, sa kojom istorijskom ličnošću biste je poistovetili?

Srđan Beljin: Uh, teško pitanje… Hajde da napravimo kompromis i Vi mi dozvolite da spojim više ličnosti kako bi komparacija bila što verodostojnija. Recimo, bio bi to spoj Alistera Kroulija, Endija Kaufmana, Miloša Obilića i Aleksandra Makedonskog, ali na steroidima (smeh do suza…).

Hronike Helma: Da li možemo da se nadamo nekom novom književnom delu? Kakvi su Vaši planovi?

Srđan Beljin: Verujte da ne znam ni kako sam ovo uspeo da završim, pored svih obaveza koje imam van pisanja… Mada, moram priznati da kada se stvore uslovi za to, planiram da napišem još jednu knjigu – Mitove i legende Klivije. U njoj bi bio sadržan period od nastanka sveta, drevne magije, asmodaja i hadramiela, pa sve do Prvog, Drugog i na kraju Trećeg rata moćnih. Mogu reći samo da bi Morfindel, hadramiel i uzvišeni kralj visokorodnih vilenjaka, bio jedan od glavnih likova, ali ništa više od toga ne bih i ne mogu da otkrijem…

Hronike Helma: Koje biste knjige preporučili čitaocima?

Srđan Beljin: Onako iz glave, a da izuzmem klasike poput Tolkinovih i Martinovih dela, to je čitav serijal Malaške knjige palih, Hronike Tomasa Kovenanta Nevernika, serijal Crna četa, Hronike Ambera, serijal o Gospodstvenim nitkovima, Poslednja želja i Mač sudbine, Oštrica, Dina, Heroj sa hiljadu lica… i tako, spisku nikad kraja…

Hronike Helma: Omiljeni filmovi ili serije?

Srđan Beljin: Poslednje što sam gledao, a da me je oduševilo je druga sezona serije „Senke nad Balkanom“. Sve preporuke…  Od filmova, na žalost, sve je manje kvalitetnih u poslednjih desetak godina. Kao da nove generacije nemaju živce za dobru priču, a filmska industrija prati taj trend. Sve je nekako instant, nabijeno akcijom od početka do kraja, bez preterane dubine. Nije lako biti svedok prelaznog perioda iz starog u novo doba, perioda u kom kvalitet rapidno opada, a trenutna zabava zadovoljava kriterijume površnih. Valjda starim, pa se koprcam (smeh), verovatno je tako sa svakom generacijom na koju je došao red da svet prepusti mlađima (i boljima).

Hronike Helma: Kakav bi savet mogli da date neobjavljivanim autorima?

Srđan Beljin: Sve je moguće za onog ko je spreman da pokuša, rekao je Aleksandar Veliki nekada davno, a ja, nedostojan da citiram takvu veličinu, samo ću Vas podsetiti na njegove reči. Dokle god smo zdravi, duhovno i telesno, niko i ništa nam se ne može isprečiti na putu do uspeha, granice postoje samo u našem umu. Ako želite da postanete pisac, onda svu Vašu energiju usmerite u tom pravcu. Ustajte svako jutro u zoru i pišite dok ne zazvoni sat da krenete na posao. Pisanje je veština koja iziskuje talenat, ali i vežbu. Za početak, pišite kratke priče, jer su dobre za vežbanje, a i lakše se objavljuju. Čitajte! Čitajte sve što Vam padne pod ruku, od beletristike do fantastike, od krimića do ljubića. Ne biste verovali u kojim sam sve žanrovima pronašao bisere, a govorimo o delima ispod radara.

Hronike Helma: Ovaj intervju je bio pravo zadovoljstvo. Želim vam puno sreće i uspeha u daljem radu i popularizaciji D&D fantastike.

Srđan Beljin: Hvala Vam od srca. Zadovoljstvo je samo moje.

dragan

dragan

Ostavi komentar