Dušan Paučković, autor trilogije “Ravan” – Intervju

Dušan Paučković

Da li ste se ikada zapitali zašto je epska fantastika u celom svetu dostigla ovako veliku popularnost? Daću vam najsažetiji mogući odgovor. Epska fantastika je popularna, jer se u svakoj knjizi, filmu ili seriji, dakle u svakom delu koje pripada tom žanru, govori o urođenoj ljudskoj težnji za slobodom, koja nam je u današnje vreme, kada je prisutno svojevrsno ropstvo tela i duše, uveliko uskraćena. Kada kažem da je sloboda uskraćena, ne mislim na trenutno aktuelne karantine, izolaciju i samoizolaciju, već na sveobuhvatnu organizaciju ljudske civilizacije, onakvu kakva je poslednjih nekoliko hiljada godina. Jer očigledno je da smo kao rasa negde pogrešili.

Gde i kada se desilo to pogrešno skretanje, ne bih znao da kažem.

Autor, Dušan Paučković, u svojoj knjizi „Ravan“ piše upravo o tome. O civilizaciji mnogo naprednijoj od naše, koja se našla na raskrsnici; na prekretnici koja može da promeni ceo svet. Jer Bog je mrtav i nevolje su na pomolu, a kada su nevolje na pomolu sve maske spadaju. I više ništa neće biti kao nekada.

Iako je Ravan njegovo prvo objavljeno delo, Dušan nas rukom iskusnog pisca vodi kroz prelomne trenutke, koji će odrediti budućnost civilizacije Samrata.

Likovi u njegovoj knjizi imaju višedimenzionalnu dubinu i narativni tokovi su dobro osmišljeni, sa neočekivanim preokretima zbog kojih svaku pročitanu stranicu okrećemo sa nestrpljenjem da bi videli u kom smeru će se odvijati radnja na sledećoj strani.

Ako činjenicu da je „Ravan“ prvo delo Dušana Paučkovića objedinim sa činjenicom da je knjiga pravi biser domaće književnosti, neizostavno dolazim do potvrde za moju omiljenu tezu da pisci ne biraju da pišu o fantastici, već fantastika bira pisce.

Dušana Paučkovića je fantastika izabrala i on je taj izazov prihvatio. I to veoma uspešno, o čemu govori zapažena uloga koju je ovaj autor sa svojim delom sasvim zasluženo imao na prošlogodišnjim sajmovima knjiga.

Hronike Helma: Dušane, knjiga „Ravan“ je tvoje prvo objavljeno književno delo. Pošto obojica znamo da se na Helmu tj. na Balkanu od pisanja ne može živeti i zbog toga pisanje slobodno možemo nazvati hobijem, pitao bih te kako se u tebi začela ideja da se posvetiš ovom najlepšem i ujedno najmukotrpnijem hobiju?

Dušan Paučković: Mislim da se radi o porivu za stvaranjem, odnosno o upoznavanju sebe. Pre nego što sam počeo da pišem, istraživao sam o umetnosti i pronalazio svoje mesto u njoj. Volim da govorim da je svako ,,nepotpun“, odnosno da nije celina dok ne upozna sebe kroz neku formu umetnosti. Nešto mi je nedostajalo. Probao sam da pronađem smisao u muzici i stvaranju iste. Ispunilo me je, ali ,,baš moj poriv“ je bilo pisanje, gde sam sa svakom novom glavom otkrio nešto o sebi. Stranice su letele jedna za drugom i osećao sam se bolje nego ikada, osetio sam da težim nekom smislu i da će to što radim imati uticaj i na ostale.

Hronike Helma: Dešavanja u tvom romanu odvijaju se u drugoj dimenziji. Hajde da zamislimo da si nam otvorio prolaz do te dimenzije i odveo nas tamo. Kako bi nas, nakon što stignemo na odredište, upoznao sa svetom u koji smo došli? Na koje bi nas opasnosti upozorio i na koje bi nam lepote skrenuo pažnju, tj. kako bi čitaocima predstavio tvoju knjigu?

Dušan Paučković: Odlično pitanje. Pre svega bih vam rekao da se čuvate Savetnika. Iako su glavni likovi i dosta čitalaca je moglo da se poistoveti sa njima, mislim da je bolje izbegavati ih u početku. 😉

Ravan je pre svega mesto koje vreme gotovo da ne dotiče. Ako tamo ne starite, znači da možete da skinete okove i da se prepustite. Da radite sve ono za šta niste imali vremena, a da pritom istražite i druge mogućnosti. Ja bih najradije uživao u netaknutoj prirodi ili bih se zabio u čitaonicu i čitao o astrofizici, o saznanjima koja nisu dostupna u našem svetu i koja nam pomažu da shvatimo ko smo. Verovatno bih što pre naučio da koristim čini, jer ko ne bi voleo da koristi čini? Svako od nas bi pronašao neke prioritete jer mogućnosti su gotovo neograničene.

Što se tiče same knjige, kao što ste već pomenuli ona nas vodi u paralelnu dimenziju naše planete, na Astralnu Ravan, mesto napredne civilizacije ljudi, koja iako ima sve uslove da napreduje i uživa u toj besmrtnosti, ipak ima nešto ljudsko u sebi. A ta ljudskost i propratne mane ih sputavaju. To je pitanje na koje je mnogo pisaca pre mene pokušalo da da odgovor – Da li su ljudi dovoljno snažni da pobede svoju prirodu kako bi nastavili dalje?

Hronike Helma: Na tvom sajtu

http://www.ravan.rs/index

čitaoci mogu da pronađu više informacija o Ravni i mogu da poruče knjigu. Takođe mogu da se upoznaju sa glavnim likovima. Međutim, posebna je povlastica kada čitaoce na neke od likova uputi autor lično. Imajući u vidu da sam sklon upadanju u nevolje, ako bih se našao u Ravni znam da bih u neku upao već u prvim satima. Na kog lika iz knjige bi me uputio? Kome bih trebalo da se obratim za pomoć?

Dušan Paučković: Kao što malopre rekoh, bolje je izbegavati Savetnike. Da se nalazim tamo, najradije bih otišao kod nekoga od profesora. Oni su fini ljudi i spremni su da pomognu. To im je posao 🙂

Naravno, zavisi i kakve su nevolje u pitanju. Kako postoji nekoliko frakcija na Ravni, uvek postoji kontrafrakcija koja bi rado pomogla ,,neprijatelju svojih neprijatelja“. Tako da sve ovisi od tvojih postupaka. Treba biti oprezan, jer Ravan ne prašta.

Hronike Helma: I još jedno pitanje u vezi likova. Dok si pisao roman, koji lik je prema tebi, kao tvorcu, bio najneposlušniji?

Dušan Paučković: Ako pričamo o nekom kosturu priče koji treba da se isprati, onda su likovi bili prilično poslušni. Teže je ispratiti haotične likove, koji su često nepredvidivi, kao što je peti Savetnik Durante. Mada mi mnogo veći izazov dok pišem drugu knjigu predstavlja jedan drugi lik, koga neću da imenujem da ne bih kvario iskustvo čitanja prvog dela. Taj lik vodi svoju priču i teško ga je obuzdati jer ima veliki potencijal.

Hronike Helma: Koja zemlja ili region po svojim geografskiom karakteristikama liči na Ravan?

Dušan Paučković: Ravan je planeta Zemlja. Jedina razlika je u tome što tamo ljudi nisu skrnavili prirodu. Ako pričamo o Magovom Daru, glavnom gradu na Ravni, i mestima koja su opisana u knjizi, onda su to predeli između Crnog mora i Kaspijskog jezera, kao i nešto južniji predeli (Irak i Iran). Ovo je prvi put da sam to javno rekao. 🙂

Hronike Helma: Ravan ima stranicu i na facebooku

Ravan@ravanknjiga

Osim na stranici, kontakt sa čitaocima ostvaruješ i na promocijama. Kakve su njihove reakcije?

Dušan Paučković: Za sada su odlične. Bilo mi je izuzetno teško da opišem Ravan u jednom blarbu ili kroz dva pasusa. To je nemoguće, u šta su se uverili i daleko iskusniji pisci od mene. Pravu vezu sa čitaocima ostvarujem uživo, kada mogu da postave pitanje i kada mogu da im pojasnim koliko je svet kompleksan. Mnogo ljudi je posle promocije odlučilo da kupi svoj primerak i za sada nisam čuo da su se pokajali.

Na žalost, trenutno stanje onemogućava sve planirane akcije, tako da nisam siguran da li će biti još promocija pre promocije drugog dela.

Hronike Helma: „Ravan“ je tvoja prva objavljena knjiga. Kada možemo očekivati sledeću i kakvi su tvoji planovi na polju književnosti?

Dušan Paučković: Postoje planovi, ali ne znam kako će ova pandemija uticati na njih. Dogovor sa Portalibrisom (izdavačem) je da ove godine izađe drugi deo, a treći godinu dana posle. Očekivao sam da ću do sada da završim preko dve trećine knjige, što nije bio slučaj zbog većeg angažmana na poslu. Međutim, mislim da ću završiti rukopis i predati ga na vreme.

Osim Ravni, radim na još jednom romanu koji se zove ,,Zemlja titana“, a u razgovorima sam sa svojim prijateljem, Ž. R. Kirfom, oko romana koji bismo zajedno napisali. On je izneo neverovatno ideju kojoj bih želeo da se posvetim u potpunosti, tako da čekam da završim ostale knjige pre nego što načinim takav korak.

Hronike Helma: Veruj mi da mi je u ovim godinama teško da se setim odakle mi informacija, ali čuo sam da, osim na nastavku Ravni, radiš i na nekoj priči…

Dušan Paučković: Da, ona je već gotova i naći će se u zbirci ,,Čuvari zlatnog runa“ – Zbirka priča Homolja i Zvižda. Nadam se da pandemija neće uticati na to. 🙂

Hronike Helma: Pored pisanja knjiga, sa tvoje strane postoji interesovanje za strip…

Dušan Paučković: Da, postojali su načelni dogovori oko rada na stripu, ali na žalost dalje od toga nismo otišli. Nadam se da će se nešto promeniti, ali videćemo.

Hronike Helma: Evo jednog teškog pitanja. Znam da si pročitao mnogo knjiga. Koju bi izdvojio? I zašto baš nju?

Dušan Paučković: Da, zaista teško pitanje. Pre nego što izdvojim jednu, pomenuo bih nekoliko njih koje su se izdvojile. Prvo mi na pamet pada ,,Čovek po imenu Uve“, od Fredrika Bakmana, zato što je odlična komedija/drama, sa interesantnim razvojem likova i snažnim crnim humorom. Onda Šaka ljudi i Šaka ljudi – Zveri, od Ž. R. Kirfa, jer me je motivisala da počnem da pišem i probudila mi usnulu maštu. On je pisac koji u svakom trenutku može da začini priču nekim detaljem ili da je u potpunosti okrene.

U poslednje vreme sam pročitao nekoliko knjiga od Miloša Petkovića, od kojih mi je Jezomor ostavio najsnažniji utisak. Od domaćih autora se svakako sa svojim prvencem izdvojio Vladimir Đurđić, sa Gospodarima i županima i zaista mi je krivo što seriju Nemanjići nisu radili po njegovom scenariju. Moja urednica, Jovana Ristić, me je takođe kupila sa ,,Devedesetim u kraju“, a imao sam i priliku da čitam roman od Vladimira Kolarića, ,,Doktor Metuzalem“, koji trenutno traži izdavača i mislim da će mnogo ojačati našu ,,fantastičnu“ scenu.

Zapravo, mnogo bi mi bilo lakše da odredim film, seriju ili muziku koju bih preporučio drugima. Ovako, ako se odlučujem za samo jedno štivo, definitivno ne bi bilo iz domena fantastike, jer mislim da nas (pisce koji pišemo fantastiku) previše svrstavaju u osobe koje su samo u tom ,,košu“. Zato ću se odlučiti za ,,Autobiografiju“ Branislava Nušića. Tu knjigu sam pročitao nekoliko puta dok sam bio mlađi i danas pamtim neverovatne opise koji su toliko živi da se i dalje sećam likova iz knjige. Osim toga, Nušićeva satira je jedno od ,,najmoćnijih oružja“ za borbu protiv svakodnevice i to je pravac ka kome težim.

Hronike Helma: Mislio sam da ovo pitanje ne postavim, ali nisam mogao da se suzdržim. Elem, koji bi savet dao neobjavljivanim autorima, koji nailaze na razne probleme dok pokušavaju da objave svoje prvo delo?

Dušan Paučković: Pre bilo kakve dalje priče, mislim da svaki pisac pre ili kasnije dođe u neprijatnu situaciju kada mu neko drugi komentariše delo. Treba razdvojiti svoj tekst, priču, delo, od sebe. Ono što sam ja napisao, nisam nužno ja. To su dve odvojene celine i na taj način treba pristupiti pisanju. Što je osoba sujetnija, to će teže da napreduje. To ne znači da treba poslušati svaki savet, ali treba slušati, razmisliti i izabrati svoj pravac. Mislim da tek kada saslušamo starije kolege treba da pristupimo objavljivanju.

Što se tiče izdavanja prvog dela, ja sam imao veliku sreću. Izdavačka kuća Portalibris je bila moj prvi izbor i veoma brzo smo uspostavili odličnu saradnju, tako da nisam prolazio kroz peripetije kroz koje prolazi većina tokom objavljivanja. To može biti i zbog toga što sam slušao druge pisce. Nisam previše razmišljao, radio sam, radio, radio, radio, radio.

Ono što mogu da kažem, a što bi poslužilo kao savet – nije smak sveta ako vas izdavač odbije. Kada počnete sa pisanjem, odmah sebi utuvite u glavu da ćete verovatno sami snositi troškove izdavanja (iako postoji mogućnost da izdavač pokrije troškove). Raspitajte se, pričajte sa drugim piscima kako ko radi, šta ko izdaje, šta koga privlači. Pre nego što izdate knjigu, shvatite da je ona de facto proizvod i da ima svoju ciljnu publiku. Ako nema ko da je kupi, neće je izdati.

Hronike Helma: Šta te nisam pitao, a trebalo je?

Dušan Paučković: Možda bi bilo dobro da se nadovežemo na prethodnu temu. Nekoliko puta sam pomenuo da treba slušati druge, iskusnije pisce. Šta da rade osobe koje ne poznaju druge pisce, a žele da pišu, recimo?

Pišite nekim piscima, idite na njihove promocije. Upoznajte ih. Pisanje nije trka. Ljudi žele da pomognu i podele savete. Nemojte da se ustručavate da napredujete, jer kako mi (pojedinci) napredujemo, tako napreduje i ,,naša scena“, što je izuzetno bitno na globalnom nivou.

Hronike Helma: Dušane, želim ti puno uspeha u budućem književnom stvaralaštvu i hvala ti na vremenu koje si odvojio za ovaj intervju. Nadam se da ćemo imati priliku da nastavimo druženje.

Dušan Paučković: Svakako. Zaista sam uživao u intervjuu i u originalnim pitanjima. Nadam se da će Hronike Helma nastaviti sa svojim projektima i da će vas još više ljudi pratiti. 🙂

dragan

dragan

Ostavi komentar