Aberkrombijevi “Junaci” ili zašto će jedan datum u kalendaru biti obeležen crvenim slovom

U ove kasne sate završih sa Aberkrombijevim Junacima.

I šta da kažem osim da je knjiga remek delo.

Možda se neko neće složiti sa mojim mišljenjem ali ja nisam kritičar. Briga me za to. U mojim očima Aberkrombi se pokazao kao velemajstor jer se, pišući Junake, prihvatio i uspešno odradio izuzetno ambiciozan posao.

Naime, na blizu sedam stotina strana pisati samo o jednom boju čini se mnogo težim nego što izgleda jer u tako skučenom vremenskom periodu nije lako da se čitaocu predstave karakteristike svih likova i njihova prošlost koja ih je načinila takvima kakvi su, a da se istovremeno ne iskorači iz tih nekoliko dana koji su opisani u romanu.

A likova u ovoj knjizi Džo Aberkrombija ima mnogo. Zbog toga na početku sve deluje smušeno jer se neprestano pojavljuju novi pre nego što smo dovoljno saznali o onima koji su već navedeni.

Ipak, baš u trenutku kada nam se čini da će čitanje zbog toga biti petljancija, Aberkrombi u savršenoj meri u prvi plan izbacuje glavne narativne tokove u kojima glavnu ulogu igra prihvatljivi broj glavnih protagonista.

U ovom romanu, kao i u drugim Aberkrombijevim knjigama, to nisu plemeniti, uzvišeni heroji koji čine junačka dela iz ljubavi prema ljudskom rodu i zato što se „bore za mir u svetu“.

Ne. To su podmukli, dvolični, uskogrudi, cinični ljudi. Onakvi kakve svi poznajemo u realnom životu. Zapravo, verujem da su Aberkrombijevi još podmukliji, jer ako nisu, onda se svi nalazimo u veoma gadnom okruženju 🙂

Pa ipak, kada se njegovi likovi, takvi kakvi jesu, nađu u presudnim, zajebanim situacijama, često urade ispravnu stvar, nekada iz kukavičluka, nekada zbog sopstvene koristi a nekada iz prave plemenitosti za koju Aberkrombi uvek pronađe realan uzrok. U svakom slučaju, njih je, takve kakvi su sa svim manama i slabostima, nemoguće ne zavoleti.

Joe Abercrombie

Mislim da sam zaboravio šta sam još želeo da napišem ali nema veze. Svakako je pohvalno. Aberkrombija preporučujem i to sledećim redosledom, onako kako se odvijaju događaji u knjigama opisani:

Trilogija Prvi zakon
-Oštrica
-Vešala
-Poslednji argument kraljeva

Zatim romani čija se radnja dešava u svetu navedene trilogije:
-Osveta
-Junaci
-Krvava zemlja

P.S. Nakon čitanja ovih šest knjiga shvatićete kako je meni, koji se sprema da crvenim slovom u kalendar obeleži onaj dan kada će mi nova Aberkrombijeva knjiga biti dostupna.

P.S.2. Sledeći osvrt ovog čitaoca razmetnoga biće o Krvavoj zemlji 🙂 jer sam i tu knjigu pročitao k’o ma’nit 🙂

dragan

dragan

Ostavi komentar