U dvorac je ušao vitez stari
širokih ramena i čudne naravi
Pred kraljevnu baci mrtvog vepra
svima na dvoru izokrenu se jetra
Tražili su objašnjenje
za takvo ludo pobješnjenje
Vitez se približi stubi pred tronom
stane na nju svojim glomaznim đonom
Nasloni se na koljeno i zapali lulu
a iz svojeg džepa izvadi frulu
Poče malo pućkati, malo pjevati
a dvorjani se već pripremiše zijevati
Kroz dim i pjesmu on ispripovijeda
kako je kročio šumom kad dogodila mu se nezgoda
Toliko duboko u crnu šumu je zašao
leptire srebrne kako iskre u mraku je pronašao
Najednom nije prst pred sobom vidio
dodir crnih kopriva po koži, tijelom mu je zabridio
Tad zažali što ga nitko ne voli
vrisne i onesvijesti se od boli
U oči smrt pogleda
iz užarene kože nastane debela santa leda
Oči mu se otvorene zaledile
njegove smrznute suze nikome nisu vrijedile
Zašto nikome nisam dopustio da me voli
cijeli život me to boli
Jednom sam pogriješio
o sve se ogriješio
Razmišljao je vitez sluteći da možda netko njegov vapaj čuje
odjednom saviše se stabla pod silinom oluje
Kroz njih izađe u crnom prikaza
nasloni se na led i šaptom krene da ga miluje
Led se poče rastapati
pretvori se u sitnu kišu, što po svud poče kapati
magla uzdignu se preme nebu
rijeka nabujala u kolijevci nosila je bebu
Koljevka na obali se nasukala
mladi vitez se zabrinu da bi ga istina obrukala
pa je natrag u vodu gurnu
Osigura si budućnost sigurnu
Vitez shvati što mu pokazuje crni vještac
ne postoji na svijetu niti jedan svetac
Shvati da mora reći istinu
kad je kaže neka svi oko njega zinu
Znao je tko je tu kolijevku niz rijeku gurnuo
i za njom se nikad nije osvrnuo
a on je ne može zaboraviti
od tog dana se oporaviti
Uze svoje koplje i s njim kroz stabla krene
znao je da je došlo vrijeme
da na sunce izvuče sve lažljivce neiskrene
Usred puta, dočeka ga pjesma ćuka
a za njom i strašna buka
znao je da ga prošlost lovi
u srcu javiše se strah i bolovi
Sve mu je bio bliži kopita topot
rugao mu se prošlosti hihot
zlurado ga je ponižavala
sa sudbinom jadnom ona ga je zbližavala
Između stabala pojavi se divlja neman
a vitez uvidje da je najednom sretan
frktala je i rovala kljovama po tlu
iza nje ukaza se put prema svjetlu
Skupi svu snagu i baci koplje
a neman zafrkće i na zadnje noge se iz prkosa propne
u srce je točno pogodi
vitez se konačno iz ralja prošlosti oslobodi
Kraljevna ga odmjeri
ne bi baš htjela tom gorostasu da se zamjeri
Ali ona je ipak kraljevna
pa si kroz bujicu riječi dopusti biti gnjevna
Sve je to lijepo,
očekuješ li da vjerujem na slijepo
nekom čudaku anonimnom
Kakve to ima veze sa mnom?
Kraljica pogleda kralja
a ovaj se brzo dohvati svoga malja
Prema vitezu njime zamahnu,
svi na dvoru uzdahnu
Vitez, kopljem, iz ruke malj kralju izbi
kraljevna u nevjerici gleda što se zbi
onda roditelje pogleda
istinu drugačije poče da sagleda
Što to radiš oče,
njeni stražari u pomoć joj priskoče
ona je uzviknula,
a kraljica je od straha kriknula
Stanite, nisam željela da me smatrate ludom
ja sam sve pokrenula svojim bludom
Nisam se dugo s istinom htjela uloviti u koštac,
ali sada moram priznati da kralj ti nije otac
Zaljubih se u viteza mladog širokih ramena
ljubav naša bila je jača od zmajskog plamena
Ali nije bio plave krvi
pa mi otac ljubav u sitni prah smrvi
Natjera me da se udam za kralja
nisu smjeli dopustiti da se krv naša plava okalja
Kad doznaše da sam trudna
sakriše me u sobu da se ne vidi kako napuhala mi se halja
Jedino je moja baka znala rješenje
za sve moje molbe i htjenje
Ona pozva crnu magiju i mračne sile
stare čarobnjake i zločeste vile
Jedan iz te skupine je izronio
od toga se bića svatko klonio
Rekao je da bebu pustimo u koljevci niz rijeku
i da sve ostalo prepustimo svojem tijeku
Nisam znala da te vitez našao i pustio
bio je kukavica kad je zagustilo,
srce mi je sada slomio
što se za sigurnošću svojom i slavom polakomio
Ali tko me onda našao?
Pred tron je tada crni vještac izašao
Kako sam dospjela na dvor?
Zahtjevala je kraljevna odgovor
Nitko u ovoj priči nije bio nedužan osim tebe
male i neokaljene izvanbračne bebe
Spasio sam te obećavši svima zlato
odjednom im nije bilo teško lagati, uvaljati se u blato
Sad sam se po tebe vratio
kako bi svima ono što najviše vole uskratio
Postat ćeš vještica zla i mračna
tvoja će snaga biti beskonačna
Vratit ćeš im svima što ubit’ su te htjeli
tamu svoju tebi prešutjeli
Kraljevna se okrenu prema svim na dvoru i reče
Bolje bježite vrijeme vam istječe
Tako vam i treba kad su vam bile mile
laži, crna magija i druge nečiste sile.
